Ponositi Bošnjaci, digoše se na noge lagane godine Gospodnje 2016. od rođenja Vladike našeg Isusa Hrista, i svi u jedan glas povikaše „dole Dan Republike Srpske, dole Sveti Stefan koji vređa naše nacionalne i vjerske osjećaje, hoćemo da budemo ravnopravni u tom manjem beha entitetu, dole referendum, dole ….“.

I tako potomci, kako vole za sebe reći, bana Kulina i kralja Tvrtka, i baštinici Crkve bosanske, nasljednici plemenitih ljudi koji su na svojoj plemenitoj baštini klesali stećke, traže da budu ravnopravni i u isto vrijeme sebe smatraju jedinim pravim Bošnjanima danas Bošnjacima.

Političke stranke i nekakvi intelektualni krugovi iz većeg beha entiteta, zazivaju Međunarodnu zajednicu da kazni te bezobrazne Srbe, koji su, kako kažu najbistriji umovi savremenih Bošnjana, do pred kraj XIX vijeka bili Vlasi, posrbljeni agitacijom iz imperijalističke Srbije, jer se ta četničko-vlaška masa osilila u zemlji slavnih Kotromanića i počela da ostatak države teroriše svojim pravoslavnim ekstremizmom.

Danas svi ti deklarativni Bošnjani (Bošnjaci), koji početkom peslednje decenije prošloga vijeka ubiše staroga svata na Baščaršiji, i za svoj Dan izabraše taj krvavi 1. mart 1992. godine, uvrijeđeni od strane svetoga Stefana, pozivaju na poštovanje ljudskih prava ( o kako ogavno danas zvuče te dvije riječi „ljudska prava“) iz gradova svoje Federacije sa čijih su ulica skora pa istrebili Srbe, ili kako vole da spomenu mediji koji baštine poznati „sarajevski duh ili duh Sarajeva“ četnike i agresore, „one s brada“.

U svoj toj zapjenušaloj galami savremeni dobri Bošnjani nemaju vremena da zavire u knjige istorije ili još bolje u dokumenta starih Bošnjana. Tamo bi našli i pročitali da je svetoga Stefana poštovao „najveći“ sin Bosne, kralj Tvrtko, koji je u njegovu čast dao sagraditi čitav jedan grad nazvavši ga po ovom velikom svetitelju. Pročitali bi u tim dokumentima i puno ime svoga kralja koje je glasilo Stefan Tvrtko Kotromanić.

Pročitali bi i pohvalno slovo kralja Tvrtka upućeno svetom Stefanu: „Blagočastivo je i veoma prijatno i dostojno pohvaliti ovo dostojnom vjerom, i željenu riječ uputiti tebi, prvomučeniče Hristov Stefane, jer ti si se molio za one koji su te udarali, govoreći: ‘Gospode, ne uzmi im za grijeh ovo, jer ne znaju šta čine.’ I zato, mnogostradalni, koji si se molio za one koji su te udarali, još više se moli Vladici mome Hristu Bogu…“.

Saznali bi, da su i hercezi od svetoga Save iz porodice Kosača, takođe nosili ime Stefan. Jedan od glavnih argumenata koji koriste savremeni Bošnjani protiv Dana Republike Srpske, jeste njegov vjerski karakter i krsna slava Republike Sveti Stefan.

Ali, ako se oni smatraju nasljednicima srednjovjekovnih Bošnjana i kraljeva iz obitelji Kotromanić, onda treba da znaju da su i Kotromanići imali slavu, a slavili su svetoga Grigorija Nizijanskog, dok je, kako smo vidjeli Tvrtko mnogo poštovao i svetoga Stefana. Kosače su se nazvali hercezima od svetoga Save, što znači da su se pozivali na svetovni i duhovni autoritet Rastka Nemanjića. Prvi herceg iz obitelji Kosača, Stefan Vukčić Kosača, poštovao je svetog Georgija, što možemo da vidimo iz natpisa na crkvi koju je herceg podigao u Sopotnici kod Goražda: “U ljeto 6954 (1454) ja rab Hristu Bogu gospodin Herceg Stefan podigoh hram Svetoga Velikomučenika Hristova Georgija, molite se njemu da se pomoli za mene grešnog Vladici mojemu Hristu”

Jedna od značajnijih srednjovjekovnih velikaških porodica iz bosanske države, Sankovići, imali su svoju slavu. Braća Beljak i Radič Sanković slavili su Đurđevdan i arhanđela Mihaila. Gost Radin, jedan od visokih dostojanstvenika crkve bosanske, u svom testamentu molitve prinosi svetom Georgiju, svetom Stefanu, arhanđelu Mihailu, itd.
Kada sve ovo znamo, postavlja se pitanje, kako to da savremeni dobri Bošnjani, kojima su puna usta Bosne i njene istorije, olako prelaze preko ovih činjenica. Ako im smetaju Sveti Stefan i krsne slave kod Srba, kako to da im ne smeta da se pozivaju na kralja Tvrtka, crkvu bosansku, dobre Bošnjane, itd. Kako to, da tamo neki „posrbljeni Vlasi“ više poštuju tradicije srednjovjekovne bosanske države, nego savremeni Bošnjaci.
Još više čudi, zbog čega šute kolege istoričari iz većeg beha entiteta, zašto ne prozbore koju o tradicijama i nasljeđu srednjovjekovne bosanske države? Možda bi pravo razumjevanje i interpretacija nasljeđa srednjovjekovne bosanske države više doprinjelo suživotu od Bakirovih žalbi Ustavnom sudu BiH. Zašto mngobrojne internet stranice koje se bave istorijom srednjovjekovne bosanske države, a čiji su administratori u Federaciji, ne povedu priču o ovim pitanjima? Neka se već jednom odluče jesu li nasljednici Tvrtka ili Murata, vojvode Vlatka Vukovića ili Lala Šahina!

Referendumom o Danu Republike Srpske, ne brani se samo pravo jednog naroda da ima svoj dan, nego se ustaje i protiv falsifikovanja i svojatanja istorije na ovim prostorima. Zato ne treba da nas plaše razno razne pretnje, jer ako nastavimo da se ustručavamo da kažemo šta mislimo i ako dopustimo da nas ućutkuju oni kojima je bliža Ankara od Banja Luke, znači da smo se dobrovoljno ispisali iz ljudi i da ropski povijamo glavu pred konvertitima.

Sto puta je ljudskije i dostojanstvenije nastradati radi pravde i slobode, nego dovjeka živjeti kao rob! Neka nam 25. septembra, dok budemo odgovarali na referendumsko pitanje, u grudim kucaju stihovi velikog pjesnika Osmana Đikića:

Ne, nikad neće, ko se Srbom zove,
Pred vama strepit’, nit se molit vama, 
Nećete prepast’ oči sokolove 
Ovoga sv’jeta najžešćim mukama!

Frontal