Tužilaštvu Haškog tribunala:

Zato što je, po dogovoru sa Karađorđem, na početku Prvog srpskog ustanka pobunio srpsko stanovništvo i formirao prve ustaničke paravojne formacije u Resavi, s ciljem da Srbiju nasilnim sredstvima oslobađa od demokratske turske okupacije.

Zato što je na Jasenjaru, između Svilajnca i Ćuprije, do nogu potukao prvu tursku vojsku koja je iz Niša organizovano krenula u turističku posjetu Beogradu, čime je dao loš primjer Srbima kako ne treba postupati prema braći Turcima i tako ih osokolilo da u sljedećih nekoliko godina zapostave proizvodnju svinja, što je bila glavna privredna grana u Srbiji i u potpunosti se preorjentišu na proizvodnju mrtvih Turaka.

Zajedno sa Stojković Milenkom i Dobrnjcem Petrom osumnjičeni je organizovao masovno ubistvo nekoliko hiljada turskih vojnika koji su na putu na pijac u Beograd i Smederevo zastali da se malo odmore na brdu Ivankovac kod Ćuprije, a posle toga okupirao turske gradove Ćupriju, Paraćin i Ražanj.

Umjesto zemljom, on je rovove ispred šanca srpske vojske zatrpavao turskim vojnicima. Mrtvim. Samo u bici na Čegru, 31.maja 1809. godine, nehumanim postupanjem, prvo pucanjem iz pušaka, a zatim klanjem, udarcima kundakom u glavu, davljenjem i na kraju dizanjem u vazduh, Sinđelić je ubio ili ranio 16.000 Turaka, čija su tijela toliko popunila i izravnala rovove oko njegovog šanca da su se po njima mogle voziti trke formule jedan.

Da je zločin na Čegru osumnjičeni Sinđelić izvršio po unaprijed smišljenom zločinačkom planu vidi se po tome što je odbio poziv Hajduk Veljka i Dobrnjca Petra da povuče svoju vojsku sa položaja kod sela Kamenica, kao što su oni to već učinili, a svoj postupak objasnio sljedećim ratnohuškačkim govorom: “Nisam ja sa Karađorđem dizao bunu na Turke da bi od njih bježao već da bi ih sjekao“.

Zato što su on i njegovi vojnici u toj bici odbili četiri turska juriša. Ajde da su odbili dva, pa i tri, ali četiri puta odbiti napad desetostruko brojnije turske vojske, e to se ne može ni opravdati, ni tolerisati. Sinđelić je time pokazao da ne vodi računa ni o dostojanstvu turske vojske, ni o dostojanstvu turske države.

Zato što je na Čegru, kada je video da mu je većina vojske izginula i da ne može da odbrani položaj, režirao film „Turci lete u nebo“, sa dotad neviđenim pirotehničkim efektima, za koje bi danas dobio „Oskara“. U filmu osumnjičeni lično, kao glavni glumac, iz svoje kubure puca u burad punu baruta i cijeli šanac sa turskom i srpskom vojskom diže u vazduh.

Zato što je isprovocirao turskog pašu, inače jednog finog i mirnog čovjeka, humanistu koji je, kao i sve turske paše, mrzio nasilje, da naredi da se poginulim Srbima odsjeku i oderu glave i da se od njih sazida Ćele kula.

Zato što je i mrtav prevario Turke, koji su Ćele kulu zamislili kao spomenik kojim će zastrašiti Srbe, a Sinđelić ga je svojim terorističkim činom pretvorio u spomenik pred kojim se generacije srpske mladeži truju srpskim nacionalizmom i idealima slobode.

Press