Rodom Dubičanin, a nastanjen u Prijedoru, Slobodan Trkulja je neverovatan zaljubljenik u fudbal.

Njegov stan krase mnogi fudbalski suveniri, isečci iz novina, diplome, pehari, a ovu respektabilnu sportsku zbirku upotpunjuju i mnogobrojni albumi.

Slobodan je davne 1968. godine otišao u Nemačku i tamo je godinama igrao fudbal. Kako sam kaže, bio je prvi fudbaler iz Dubice koji je otišao negde vani „da nogama zaradi kruh“.

Nakon igračke karijere u amaterskim klubovima, pohađao je u Kelnu trenersku školu i dobio nemačku licencu. Dosta dugo se bavio trenerskim radom, između ostalog i u Srbiji, a specijalista je u žongliranju s loptom.

Učestvovao je na mnogim takmičenjima, a na Olimpijadi veterana u Atini osvojio je drugo mesto, jer je držao loptu na glavi punih 6 kilometara više od sat vremena.

– Na tim takmičenjima sam u Izraelu 1987. godine osvojio 1. mesto na svetu , a u Amsterdamu sam 1998. godine osvojio 4. mesto u konkurenciji 120 takmičara iz celog sveta – kaže Trkulja.

Ponosan je na arhivu koja broji više od 5. 000 slika jugoslovenskog, evropskog i svetskog fudbala, a to je, kako navodi, nešto na što bi bili ponosni i mnogi svetski klubovi.

Slobodan je u Mladenovcu držao školu nemačkog fudbala, a istu takvu je nameravao da otvori i u Prijedoru. Tu nameru još nije realizovao, ali bi, kako kaže, voleo da vodi i neki jači sportski klub u Srpkoj.

Nemački fudbal se, ističe Slobodan, odlikuje disciplinom, na treninzima se ćuti i radi. Čuje se samo trener.

Najlepši mu je brazilski i argentinski fudbal, mada voli da gleda sve sportove.

Strastveni je navijač banjalučkog Borca i Crvene zvezde.

Slobodan se ne predaje godinama. Iako je zagazio u sedmu deceniju ne smeta mu da kao šezdesetpetogodišnjak trči svako jutro po 10 kilometara, vredno trenira i šuta loptu.

– Nema veze da li je napolju kiša, jako sunce ili veliki minus, ja svoje treninge odrađujem i ne bih ih nizašto preskočio – tvrdi Slobodan. Nikad nije pušio, niti pio alkohol, a svako jutro nakon ustajanja u šest ujutro pije čašu kozijeg mleka, u koje doda med i dva jajeta.

– U zdravom telu je sigurno zdrav duh – sa osmehom poručuje Slobodan, koji je redovni čitalac „EuroBlica“.

Olimpijci Srbije primer

Slobodan i danas skuplja novinske članke i fotografije, a kaže da za sve treba dosta truda. Napominje da fudbal voli najviše na svetu, te da mu kad je ovaj sport u pitanju ništa nije teško.

Za dobrog sportistu je najvažnije da bude disciplinovan i uporan, a rezultati će, kaže, doći sami po sebi. Primer su i olimpijci iz Srbije, koje je redovno pratio ispred svog televizora, na kojem kao ukras stoje tri fudbalske lopte.

EuroBlic