Juče je Evropska komisija odlučivala da li je Kosovska bitka (i 1389., ali i 1999.) bila samo manifestacija srpske ksenofobije, ili su za otpor postojali smisleniji razlozi?

Mislim da sam bar deset različitih umnih izlučevina pročitao na temu nelogičnosti, kad privatna firma Željka Kopanje pravi, naprimjer, 61. izbor najboljeg sportiste Republike Srpske. A potonja je osnovana 1992. godine…

Ti Nevladinići su, ja mislim, i sami sebi već dodijali glupačkom i nepristojnom predvidivošću svojih tekstova. Svi su vam se oni izredali na najboljem sportisti. U prepisivački istom tonu. No, neki dan kada je Kolinda prizvala najgrđeg kršitelja slobode govora i manjinskih prava u neposrednoj blizini Evrope, Redžep se zove, niko od njih da se javi. Ni da osudi zbog druženja sa sponzorom Islamske države i Al Nusra fronta, ni da se naruga kako se to slavi 100. godina od državne ravnopravnosti islama kao religije, kad Neovisna Republika Hrvatska postoji od 1991. godine?

Prije razloga ima da se kritikuje Glas Srpske, koji je od Krajiških novina i njihovog prvog izbora regionalnog sportiste 1955. godine, više puta mijenjao ime i dinamiku izlaženja, nego to što se upotrebljava najnoviji termin srpske države sa malo bucmastijim brojem. Pogotovo kad se Titova zamjena za Pavelićevu NDH, pred Erdoganom poziva na austrougarsku zaslugu. Još i više na kontinuitet, pri neposjedovanju svoje države u trajanju tisućljetnog sna?

Bezvizna aneksija

Evropski savez država naklonjenih NATO, već je predložio vizne liberalizacije i dijelovima bivšeg Sovjetskog saveza na koje je bacio oko. I novac. I oružje. I rat. Prva na pladnju je 2014. godine bila Moldavija. Sad još Gruzija i Ukrajina trebaju da budu Titova Jugoslavija u pravljenju zazubica zapadnoljubiteljima u Ruskoj Federaciji i njenoj interesnoj zoni.

EU je tako predložila za viznu liberalizaciju sve same zemlje sa zamrznutim ratovima. Neće uređenu i ekonomski jaku Bjelorusiju valjda? Najviše zahvaljujući kolonijalnoj politici EU, SAD i NATO; te republike bivšeg SSSR imaju problema sa susjedima, granicama i unutrašnjom stabilnošću. Moldavija – Pridnjestrovlje, Gruzija Abhaziju i Južnu Osetiju, Ukrajina – Donjecku i Luganjsku Narodnu Republiku. Krim, kosovskom logikom, više nema.

Zato je juče slabo bilo i tajne. Komad srpske zemlje sa evropskim rekordom organizovanog kriminala i kršenja ljudskih prava i sloboda (posebno djeteta i žene) već je, gaženjem sopstvenog statuta, primila UEFA pod falsifikovanim imenom Kosovo (minus Metohija). Za očekivati je da i falsifikovani pasoši istog tog narko-NATO državuljka, kasnije dobiju ovjeru vize u parlamentima i onih pet država EU koje ga nijesu ni priznale. Kad i Srbija u svom dnevniku koristi termin “građani Kosova”, a državna zajednica BiH ima gotovo potpuno istu zastavu, grb, dokumente i sponzore; pravac kretanja Prištine je predodređen kao i pisanija naših Nevladinića.

Ćelijska osmanoza

Juče je EK odobrila i Turskoj ono što se, bez pripuštanja i pripinjanja migranata ka Grčkoj, ne bi mogla nadati bar deset godina. Ranije, dok smo još i mi bili u viznom režimu sa Evrohegemonijom, rekao sam da ukoliko u EU prime Tursku, da onda mi tamo nemamo šta tražiti. Teško se stare navike liječe.

Načelna spremnost za odobravanje bezviznog režima građanima Turske, pored sve svoje očekivanosti i normalnosti, u smislu prava čovjeka na slobodno kretanje, veliko je igranje vatrom. Evropa se, lagano ali sigurno, pretvara u socijalističku Jugoslaviju, čiji je “drži vodu dok majstori odu” tvorac preminuo baš na jučerašnji dan. Pod tepih se, u strahu od rasističkih i fundamentalističkih optužbi, guraju ozbiljna razmimoilaženja i oštro sukobljene navike domicilnog i uvezenog stanovništva. Broj Turaka u Zapadnoj Evropi će se ovim viznim potezom samo povećati. Sa njim i potencijalna energija sukoba.

Već sam pisao o tome, te i dalje mislim da ljudska rasa nije ni blizu toliko uznapredovala, da odbaci ratoborne interese i podjele organizovanih religija. Naprotiv. Činjenica da u jednoj od tehnički i ljudskopravno najrazvijenijih zemalja svijeta, Njemačkoj, postoji šerijatska policija nezavisna od sistema države, najbolje ukazuje na odvojenost, koja će se samo pojačavati. Pogotovo ako dođe do ekonomskih teškoća, koje će uz drugačiju kulturu i navike uvijek biti opasnost po rad sistema.

Fuj narodnjačko-orijentala prljavština

Nenormalno je da isti tip ljudi koji je ekstremno netolerantan čak i na pomen narodne, odnosno domaće turkali muzike, nekome čita lekcije o šovinizmu pri pokušaju naučnog promišljanja problema koji nas je već opekao.

Vijekovima smo bili dio turskog svijeta i preko naše islamizirane braće ćemo to neminovno nastaviti da budemo i u budućnosti. Javašluk, beterluk, bašibozluk; i dalje su jednako crte našeg šireg društvenog karaktera. Lično, oduvijek sam neke osobenosti islamske kulture smatrao za privlačne, pa ako hoćete i svoje. Mnogo više nego bilo ko sa zapada Evrope.

Turska je prilično bitna. Turska je mnogoljudna. Turska je u određenoj mjeri i slobodan strijelac unutar NATO i islamskog svijeta. Svako ko i malo vodi računa o državi u njenom susjedstvu, gledaće da sa Erdoganistanom ima korektne odnose. Po mogućnosti poslovne.

Ali Turska je još nešto danas. Turska je u ratu.

Tri Kurdistana i jedna Srpska

Erdogan je bio previše alav u Siriji, pa se odbijeni talas rata prelio odakle je i došao. Sad Ankara ima interno raseljene koji bježe od granata, plus od 15 do 18 odsto Kurda na svojih 75 miliona stanovnika. I to raspoređenih u većini baš na granici sa Sirijom i Irakom, koji imaju svoje de fakto nezavisne Kurdistane sa druge strane te granice. Za goli život se bore sa turskim “umjerenim islamističkim grupama”, koje opet imaju odličnu saradnju sa Islamskom državom. Da li je pametno uvoditi bezvizni režim u zemlju gdje su teroristički napadi iračko-avganistansko-sirijskog tipa svakodnevica?

To nije naš problem.

Naš problem je što se Turska i u tzv. BiH ponaša(la) kao u Siriji. Zato se i mnogo više voli u jednom dijelu Sarajeva i jednom dijelu Mostara, nego što je to slučaj sa Banjom Lukom. I ostalim dijelovima.

Za sad oblijeće po regionu, ekonomski pokušavajući da restauriše duh osmanlijskih osvajača. No, kako se Erdogan sve više udaljava od sekularnih načela na kojim je modernu Tursku zasnovao Mustafa Kemal Ataturk, pitanje je kad će mu pasti na pamet da se po regionu počne ponašati siledžijski, kao oko tri postojeća Kurdistana. Kao što su se maloazijati ponašali u ratu, bombardujući svojim avionima F-16 isključivo srpske položaje.

Očuh Turaka

Kroz koji dan ćemo otvoriti obnovljenu Ferhat-pašinu džamiju u Banjoj Luci. Večeras je promocija prvog i to ćiriličnog prevoda Kur’ana na srpski. (Odnosno prvi prevod uključujući i ostale južnoslovenske novogovore nastale preimenovanjem srpskog). Jeste, doći će i Davutoglu, ali prije svega u ove dvije činjenice treba tražiti prostor za izmirenje i dogovor u budućnosti.

Ahmet priča jezikom iz altajske porodice, koji ponešto razumiju samo domaćice koje gledaju tv-sapunice; a mi smo braća, jer se razumijemo jezikom naučenim u porodici i školi. Šta god religiozne vođe pokušavale da proture u sadejstvu sa političko-ekonomskim oligarhijama, dobro znamo da nam se više ne ratuje. Da gloženje i istraga braće zbog interesa velikih politika izvana, nepogrešivo donose zlo svima.

Temelji mira koji sada sami održavamo, sa strane se mogu samo potkopati. Treba ih ojačavati i obnavljati, jer su se nakrivili i u korov zarasli. Kao tursko groblje.

Frontal