To što je islamski filozof Alija Izetbegović napisao u svom remek djelu, “Islamska deklaracija” (Postoje i prevodi: “Islamski manifest”, “Politička platforma”…), samo je nastavak fašističkie aktivnosti koju je ovaj porijeklom Beograđanin dokazao kao suosnivač islamističke organizacije “Mladi muslimani”. Iako je bio mlad, nisu mu nedostajali volja, energija i mudrost.

muftija-jerusalimski-muhamed-amid-el-husein

Neposredno poslije Drugog svjetskog rata, najveći evropski islamski filozof, Alija Izetbegović, u novoj Jugoslaviji je osuđen zbog terorizma, a sedamdesetih i drugi put je čamio u zatvoru, zbog radikalnog islamizma. Uz pomoć Zapada (SAD posebno), Aljo je doživio potvrdu od Alaha mu povjerene misije, izazivajući u Bosni najveće krvoproliće  u njenoj istoriji.

 

alija-zatvorenik-1946-god


NJegove prisne veze sa aktivistima selafijskog pokreta o tome najbolje svjedoče
, Amerikanci prazne zatvor Gvantanamo, puštajući na slobodu veterane Alijinog džihada, sve više se piše o hiljadama probuđenih mudžahedine koji žive slobodno u skupo plaćenim kućama, diljem njihove Bosne itd, itd.Da li će se ponoviti pokušaj stvaranja islamske Bosne, već u narednim mjesecima, vrijeme će pokazati? Mnogi i ozbiljni analitičarti misle da hoće, imajući u vidu činjenicu da je strategija njegove stranke ostala ista, mijenjajući samo taktiku. Izetbegović Mlađi – sin prvog bosanskog islamskog filozofa, upućeni smatraju dostojnim naslednikom očeva lika i djela.

 

Tvorac bosanske ideologije islamizma

Ekstremni islamistički lideri bosanskih muslimana, uz Pavelićevu NDH, bili su ključni saradnici nacističke NJemačke i holokausta tokom Drugog svjetskog rata. Sebično radeći za svoje interese, gurnuli su i nedužni sekularni dio muslimanskog bića u saučesništvo u vršenju najgnusnijih zločina u ustaškom logorima – genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima. Generacijski naučeni da služe okupatoru, ovi muslimanski lideri su molili Hitlera da budu njegovi saveznici, pomažući nacističku NJemačku. Pomognuti Velikim muftijom Jerusalemskim, Amin al-Husainijem, formirali su i dvije nacističke SS divizije tokom Drugog svjetskog rata.

Mufti_and_Hitler

Tako je 2. Novembra 1917. izdata je Balfourska Deklaracija, što je kontroverzno ukazu koji je Britanski ministar inostranih poslova Artur DŽejms Ko je bio tvorac ideologije koja će proizvoditi zlo i krvarenje među braćom Slovenima u Bosni, tokom cijelog dvadesetog vijeka, i ko zna da li će ikad prestati takva opasnost? Muftija Jerusalemski je služio kao artiljerijski oficir u turskoj armiji tokom Prvog svjetskog rata. Britanski Visoki (Visoki – omiljeni naziv za okupacione funkcije)  komesara za Palestinu, ser Herberta Samjuel, imenovao je Huseinija za Velikog muftiju Jerusalima, u momentu kada mu brat, el-Huseini Kamil, neočekivano umire u martu 1921.

Balfur dao, obećavajući britansku podršku stvaranju jevrejske države na teritoriji Palestine pod Britanskom okupacijom, tzv. Mandat Palestine; teritorija sa većinskim palestinskim Arapima  u to vrijeme.

Palestinski Arapi nisu ni pomenuti u tom dekretu. Činjenica da je Mufti bio arapski muslimanski politički lider – islamista, koji je imao malo ili nimalo vjerske kvalifikacije, nije usporila njegovo napredovanje. Međutim, on ipak jeste 1912. studirao islamske zakone na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu, pod mentorstvom salafiste Rašid Rida. Dolazeći iz vjerske porodice, od njega se očekivalo da postane ugledni islamski vjerski vođa.

Huseini je ostao muftija Jerusalima sve do 1937., kada je od Britanaca uklonjen sa te dužnosti, nakon optužbe za podsticanje na arapski otpor, koji je počeo 1936. i završen 1939. Dolazi do povećanog naseljavanja Jevreja u Palestinu 1930., čime je započeo Prvi obnovljeni konflikt. Nakon toga, muftija je pobjegao u Liban, a zatim u Siriju.

Godine 1941., muftija se nastanio u Bagdadu – Irak. U Bagdadu je organizovao otpor protiv britanskih snaga i planirao državni udar, s namjerom rušenja pro-Anglo-Saksonske vlade. Nacistička NJemačka šalje oružje i avione njegovim snagama u Irak, ali Britanci su uspjeli da ponovo okupiraju Irak, primoravajući Muftiju i iračkog lidera puča, Rašid el-Gailanija, da pobjegnu u Teheran.

Muftija je potom odletio ili u Avganistan ili Tursku, oslanjajući se na tamošnje prijatelje. Dolazi u Albaniju, a 24. oktobra se tajnim kanalima prebacuje u južnu Italiju. Dana 27. oktobra 1941., Muftija je stigao u Rim, gdje se sastao sa Benito Musolinijem, obećavajući podršku Sili osovine. Dana 6. novembra, muftija je stigao u Berlin. Dana 28. novembra, sastaje se sa Hitlerom.

muftija sa artukovicem

 

Veliki muftija, sa leve strane, Ismet Muftić, muftija u Zagrebu, Andrija Artuković i ministar unutrašnjih poslova NDH, kao i Mile Budak i ministar prosvete NDH, na putu za Sarajevo, 22. april 1943, na zagrebačkom aerodromu.

Bosanski islamisti su željeli da postanu nacistički saradnici u budućem islamskom kalifatu

Vodeće muslimanske vođe su vidjele sebe kao dio većeg globalnog muslimanskog bloka (Izetbegovićevog „Islamskog poretka“). Oni se identifikuju sa muslimanskim kalifatom – globalnom muslimanskom zajednicom, a ne sa Evropom ili sa Slovenima. Identitet Slovena islamske vjere je bio zasnovan na vjerskoj osnovi – islamu. Odbacili su svoju zajedničku etničku identifikaciju sa Srbima i Hrvatima, kao Slovenima, i videli svoj identitet u religioznim terminu – muslimani. Za prodaju duše Hitleru, islamisti su, između ostalog, imali i nekoliko zahtjeva.

Prvo, Islamisti su tražili od Hitlera da oblast djelovanja “Bosanske muslimanske legije” pod komandom majora Muhameda Hadžiefendića, treba proširiti. Muslimanska Legija je bila  bosanska muslimanska vojna formacija pod nacističkom kontrolom. Dakle, čak i prije nego što je formirana Handžar divizija, bosanski muslimani su već imali aktivnu nacističku formaciju. Bosanska muslimanska legija će kasnije postati jezgro po zlu poznate Handžar divizije. Tražili su od Hitlera da muslimanska vojna formacija bude preimenovana u “Bosansku gardu”.

Drugo, Bosanska garda će uključivati sve muslimanske vojne formacije u Bosni ili u NDH, izuzev bosanskih muslimanskih dobrovoljca na Istočnom frontu, kao što su one u 369-toj Reinforced pešadijskom puku, koji se bori protiv Rusije u tom trenutku, štedeći i bosanske muslimanske vojnike u ustaškim jedinicama.

Treći zahtjev je da će “Bosanska garda” biti opremljena, naoružana i pod komandom njemačke vojske.

Četvrti zahtjev je bio da cijena i troškovi opremanja i održavanja budu preuzeti iz prihoda od bosanskih rudnika i šuma.

Peti zahtjev je bio da sve akcije ustaških jedinica u Bosni budu pod muslimanskom kontrolom.

Šesti zahtjev je bio da će posebna muslimanska država biti formirana NDH: “Na ovom prostoru „Župa Bosna“ će biti formirana sa glavnim gradom u Sarajevu. Šef te države će biti isključivo imenovan od strane Hitlera “.

Sedmi zahtjev je bio da Hitler osnuje Narodnu nacističku partiju u „Župi Bosni“ ili Bosanskoj Muslimanskoj državi.

Osmi zahtjev je bio da Bosna dobije toplovodnu luku u Pločama. Muslimani su htjeli kontrolu nad južnom Bosnom, gdje su italijanske i crnogorske snage bile dominantne. Istaknuti bosanski musliman, član Jugoslovenske muslimanske organizacije, Hadžihasanović, bosansko-muslimanski gradonačelnik Sarajeva 1942., Softić i politički lider bosanskih muslimana iz Banja Luke, Salihagić, su zatražili da Bosna bude dio nacističkog Novog Poretka u Evropi, podrazumijevajući da to bude  pod vođstvom njihovog uzora, Hitlera.

I muslimanske vjerske vođe su bile na strani nacista-islamista

Vrijedno je napomenuti i da su i Reis-el-ulema bosanskih Muslimana, i lider muslimanske zajednice u Bosni, hafiz Muhamed Pandža, podržavali blisku saradnju sa nacističkom Nemačkom. Jasno je kao dan, a tužno kao smrt, da su tadašnji lideri bosanskih muslimana, isključivo svojom slobodnom voljom, odabrali da budu dio nacističkog poretka Adolfa Hitlera u Evropi. Još kraće, bosanski muslimanski lideri tražili su da postanu nacistički saradnici još od njenog stvaranja.

Bosanski muslimanski lideri su izjavili da Bosna mora da osvoji slobodu i autonomiju ili potpunu nezavisnost, koja je, po njima, osporavana od strane svjetskog jevrejstva, anglo-saksonskog imperijalizma, komunizama i masona. Lideri bosanskih Muslimana su izjavili: “Bošnjaci-muslimani su dio islamske nacije od 300 miliona pripadnika sa Istoka, koji mogu da  dostignu svoje oslobođenje samo u borbi protiv engleskog imperijalizma, svetskog jevrejstva, slobodnih zidara i boljševizma, na čelu njemačkog naroda i pod rukovodstvo njenog Firera”. Bosanski muslimanski lideri su naglašavali da su dio šireg muslimanskog svijeta, ili budućeg Muslimanskog kalifata (Danas tzv. Islamska država, šireći se na Zapad – do Une i Save).

Hafiz Muhamed Pandža, reis-el-ulema i lider muslimanske zajednice u Bosni, bio je advokat i predsjednik regrutne komisije, mobilišući muslimane za nacističke SS divizije. Veliki muftija nije  imao potrebe da ubeđuje  Pandžu da sarađuje sa nacistima. On je to radio s puno ljubavi, nadojen mržnjom prema svom porijeklu. Ne samo njega, nego i bilo kog od drugih bosanskih muslimana, vjerskih ili političkih vođa. S druge strane, iako zvuči nevjerovatno, hrvatski ustaški režim se protivio stvaranju nacističke SS divizije. Boreći se za ravnopravan status u nacističkoj hijerarhiji, muslimanski lideri su tražili i zahtjevali ravnopravnost u učešću sa ustašama u nacističkim vojnim snagama.

mustafa softic sa jurom franceticem

Mustafa Softić, desno, gradonačelnik Sarajeva, 1942-1945. sa Jurom Francetićem, sredina, i ustaša komandant Crne Legije.

Mustafa Softić (1898-1990) je bio ratni gradonačelnik bosanskih muslimana u Sarajevu od 1942. do 1945. On je završio šerijatsku gimnaziju i radio  je kao administrator u Vakufu, zgrada namenjenoj Islamskoj zajednici. Poslije Drugog rata, u Sarajevu ga je Vojni sud sudio za kolaboraciju sa nacistima, osuđujući ga na 5 godina zatvora i oduzimanje imovine. Nakon „odsluženja“, nastanio se nedaleko od Sarajeva, u gradiću Kiseljak.

Dzafer-beg-Kulenovic-Karl-Gustav-Sauberzweig

Potpredsjednik Bosanskih Muslimana  ustaške NDH i bivši predsednik Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO), najveće i najvažnije muslimanske partije u Jugoslaviji pre rata, DŽafer-beg Kulenović, levo, sa Karl Gustav Sauberzveig, komandantom bosanskih Muslimana nacističke SS Handžar divizija, pozdravljajući dolazak divizije u severoistočnoj Bosni 1944.

Istine radi, bosansko-muslimansko stanovništvo je bilo podijeljeno u različite frakcije. Bilo je više „interesnih grupa“. Bilo mnogo onih koji se identifikuju sa hrvatskom ustaškom NDH, kao što je potpredsednik DŽafer-beg Kulenović i njegov brat Osman Kulenović.

Bilo je i autonomaša, koji su željeli da se distanciraju od NDH , tražeći da uspostave autonomiju za bosanske Muslimane kao poseban politički entitet. To je je ista ona grupa koja je tražila od Hitlera saradnju i kolaboraciju sa nacističkom NJemačkom odnosno, muslimanska frakcija koja se protivila saradnji sa ustašama.

Dakle, postojala je ta autoomaška grupa koja je zaista bila najviše posvećena saradnji sa nacistima. Oni su lično pisali Adolfu Hitleru, tražeći da Muslimanska Bosna postane dio nacističkog Novog Poretka u Evropi. Upravo je ova grupa bila ta, koja je organizovala nacističke SS Handžar divizije.

Bilo je i takvih frakcija, koje se izjašnjavala kao Srbi, podržavajući čak i srpski gerilski pokret Draže Mihailovića. Bio je značajan broj i onih bosanskih muslimana koji su bili u četničkim snagama. Tu su bili  i bosanski muslimani koji su se identifikovali sa hrvatskom nacionalnošću. Oni su bili dio NDH režima, služeći lojalno i „regularnu vojsku“, kao i učestvujući u svim aspektima funkcionisanja Marionete.

U nastavcima će biti riječi o islamističkoj ideologiji, o dokazima i planovima koje je Izetbegović imao devedesetih. Sponzorisan uglavnom od „demokratskog“ Zapada, kao i u Drugom svjetskom ratu,  Izetbegović je pokušao “primjeniti načela” koja je objasnio sedamdesetih u svojoj bibliji islamizma – “Islamska deklaracija”. Plan je bio jednostavan: ponovo pokušati ispuniti planove iz Drugog svetskog rata; osnovati prvu Islamsku državu, progoneći sve “nevjernike”.

Srpski kulturni klub