Ne stišava se bura o Nacrtu ugovora između BiH i Islamske zajednice koji je prošle sedmice usaglasio Savjet ministara BiH.

Prema nacrtu tog ugovora – javni i privatni sektor, sve institucije, javne ustanove, preduzeća u privatnom i javnom sektoru….dužna su da poštuju šerijatske propise za vjernike muslimane – o molitvama tokom radnog vremena, o slobodnim danima za odlazak na hadž, o specifičnoj garderobi na radnom mjestu, te o obaveznim halal standardima za prehrambene proizvode u institucijama i radnim kolektivima.

Izvjesno je samo da bi Nacrt ugovora sa Islamskom zajednicom trebalo prvo da se nađe pred članovima Predsjedništva BiH. Tamo međutim, još nije stigao. Nezvanično, na tom putu, a nakon što je ustalasao javnost, prije svega u Republici Srpskoj, mogao bi da, daleko od javnosti, pretrpi i određene korekcije. Sve više se u krugovima oko Savjeta ministara govori o navodnim usmenim usaglašavanjima koja nikako da budu pretočena u pisanu formu. Nacrt će, najavljuju, temeljito analizirati i uporediti sa ranije potpisanim sa Svetom stolicom i Srpskom pravoslavnom crkvom, i srpski član Predsjedništva BiH, ali i poslanici i delegati u bh. parlamentu.

Kada su prije decenije vođeni pregovori i nakon toga potpisani ugovori sa Patrijaršijom u Beogradu i Apostolskom stolicom u Vatikanu o pravima vjernika – hrišćana, Islamska zajednica za sličnu proceduru nije bila zainteresovana. U međuvremenu se predomislila. Uz pomoć formalnog predlagača ministarke Semihe Borovac iz SDA, u nacrt Ugovora pretočila je šerijatska pravila i propise sa zahtjevom da budu prihvaćeni u svim institucijama i kolektivima širom BiH. Zeleno svjetlo u Savjetu ministara, Nacrt je dobio. Na redu su članovi Predsjedništva BiH.

Član Predsjedništva iz Republike Srpske Mladen Ivanić rekao je da nije dobio ugovor, kao i da će kada dobije taj tekst tražiti mišljenje katoličke i Srpske pravoslavne crkve i da “samo ono što je u potpunom identitetu sa ta dva sporazuma imaće šansu da prođe”. Naveo je da će uvijek zagovarati potpunu ravnopravnost sve tri religije.

A ravnopravnosti, bar prema nacrtu usvojenom u Savjetu ministara, nema. U ugovorima sa Srpskom pravoslavnom i katoličkom crkvom, ni riječi o dozvoljenim vjerskim obilježjima i molitvama u ustanovama i institucijama, hodočašćima tokom radnih dana ili posnoj hrani koju bi u zajedničkim restoranima propisivale crkve. I tako treba i da ostane – poruka je većine srpskih i hrvatskih poslanika.

Šta je onda bila namjera bh. ministara? Njihove partijske kolege za odgovore nisu raspoložene. Sačekaće, kažu, da se Nacrt ugovora pojavi i na njihovim klupama. Ukoliko, naravno, dobije podršku u Predsjedništvu. Većinsku ili apsolutnu! Obazrive i stranačke kolege formalnog predlagača. Poput delegata Halida Genjca koji je onomad odbio da uđe u kancelariju koju je prethodno osveštao pravoslavni sveštenik. On je rekao da će konačni ugovor biti rezultat dijaloga između svih političkih opcija u PS BIH, te da drugačije jednostavno ne može.

Da je u BiH ipak sve moguće, pokazuje i primjer lidera SDA i nasljednika tvorca Islamske deklaracije. Bakir Izetbegović prije nepunu godinu, usred sastanka sa predstavnicima Evropske unije, među kojima je bila i Federika Mogerini, odlučio je da ode na džumu. A prije i poslije toga, zaklinjao se u evropski put BiH.

RTRS