Ne znam kako se vi osjećate, pitanje jeste intimno, ali priznajem, ja se osjećam grozno, zapravo odvratno – što i vama želim.

Vi samo mislite da niste baš vi krivi, pa pitam kako ste se osjećali prije nekoliko dana kad je u beogradskom parku Tašmajdan treći put obnovljena bista Milice Rakić? To je ona trogodišnja djevojčica iz Batajnice, simbol NATO ubijanja Srbije, koja je poginula 17. aprila 1999. godine. U glavu ju je pogodio geler rasprskavajuće bombe dok je u kupatilu sjedila na noši. Dva puta je oskrnavljen spomenik vajarke Katarine Tripković, koji ima oblik crnog leptira raširenih krila, biljeg sjećanja na svu djecu stradalu u sramotnom NATO bombardovanju Srbije.

Shodno toj logici valja očekivati da će sutra neko od nas spaliti Svetosavski hram, minirati Muzej Nikole Tesle, kidnapovati patrijarha i od Patrijaršije tražiti milionski otkup, u evrima, naravno! Da li vas je strah da živite u ovakvom društvu koje tako javno i smišljeno kopa sebi grob, da li vjerujete bilo kome u zemlji kroz čije dvorište opet tutnji istorija, a Hrvati nam glavna preokupacija? Mene jeste. Hrvate pobijedismo ne svojom zaslugom, Zoran Milanović je pucao sebi u nogu misleći da je tuđa – HDZ-ovska. Uglavnom, pobijedismo Hrvate, ostadoše nam izbjeglice, što i ne bi bio veliki problem da ta migrantska kolona ne nosi zastavu proroka, predskazuje nova stradanja jer oni su, u suštini, projekat čiju suštinu danas teško prepoznajemo.

A kako je počelo? Odgovor na ovo pitanje zasigurno znaju “domaćini” iz onih trideset porodica koji gospodare svjetskim finansijama jer vjerujem da migrantska kriza, čiji se kraj ne nazire, samo posljedica liberalnog kapitalizma. Liberalizacija je omogućila nove enormne zarade pomenutih porodica, a ostatak svijeta pretvorio se u polukolonijalno ropstvo. Koliko li je ratova posljednjih godina vođeno za naftna polja, gasne izvore i jeftinu radnu snagu da bi bogati bili još bogatiji. Nobelov miljenik Džozef Stiglic podsjeća da je visina zarada ogromne manjine (radnika, seljaka i poštene inteligencije) niža nego prije četvrt vijeka.

Drugim riječima, liberalni kapitalizam proizvodi malobrojne bogataše i enormnu sirotinju, izbjeglice iz bijelog svijeta, znači došli su kod svojih roditelja. A stoji tu i jedan ozbiljan rebus: U blizini ratnih područja odakle dolaze izbjeglice nalaze se prebogate zemlje kao što su Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Izrael. Tamo nijedan migrant nije ni pokušao da traži uhljebljenje! Zbog čega? Kakav materijal za teoretičare zavjera, ili u tom dimu ima i vatre?

Slična stanja su već viđana u istoriji, pa slijede i viđeni raspleti, sad je pitanje ko će povući obarač, neki novi Lenjin, koji bi da se obračuna sa protivnicima radničke revolucije, ili će to učiniti porodice koje pljačkaju svijet. Zasigurno slijede krvavi obračuni globalnih razmjera. Ne računajte na Sirizu, njihove vođe su izdale revoluciju, ali bile su od koristi. Pokazali su čega se bogati plaše. A ukoliko bogati sračunaju da je njima potreban veliki rat, s tim  svakako računajte, biće to sukob s ciljem da njima treba otvoriti tržišta i radnu snagu da bi bili još bogatiji i moćniji. Šta u ovom galimatijasu radi nacija koja skrnavi spomenik Milice Rakić? Biće ponavljači sopstvene istorije – biće sluge, biće nečije topovsko meso.